Organizacije civilnog društva (udruge) nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili trećim sektorom. U praksi se još uvijek ne može govorit o udruga kao trećem sektor i ne može se govoriti o apsolutnoj nepovezanosti vlade i udruga jer sve vlade ulažu sredstva u rad neprofitnog sektora, a potpuni je jasno da onaj tko daje sredstva uvjetuje i aktivnosti udruga.

Zakonodavno rješenje u Hrvatskoj je uređeno tako da udruge zapravo moraju surađivati s vladom tj. biti njezina „produžena ruka“. Ustav Republike Hrvatske svakom jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom. Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Iako postoji Zakon o udrugama, koji je potpuno jasan, nadležni Uredi državne uprave si uzimaju za pravu kreirati i mijenjati sadržaj Statuta udruga, a iz Ustava je jasno da im to ne omogućava čak ni kad je iz Statuta razvidno da se radi o pokušaju nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. U to slučaju imaju pravo i obvezu, ne prihvatiti takav Statut tj. ne smiju donijeti Rješenje o registraciji udruge, pače trebali bi izvijestiti nadležna tijela sigurnosti. Problem je ustvari u tome što Ured državne uprave u svakoj pojedinoj županiji na svoj način provodi postupak registracije udruge. Dodatni problem je i što djelatnici koji provode postupak registracije poznaju Zakon o udrugama, ali ne i Zakon o zaštiti potrošača. Još veći problem je što u velikom broju slučajeva taj posao rade ljudi koji su takav posao radili i u vrijeme Socijalizma tj. vremena kada je im je država nalagala da moraju ne samo kontrolirati nego i kreirati Statute društava građana, bez obzira što se mogla osnivati samo pod određenim savezima tj. nadzorom.

Ti isti ljudi sada se miješaju, pače direktno utiču na razvoj civilnog društva. To ne bi bio preveliki problem da su im nadređeni educirane stručne osobe, ali ti nadređeni su najčešće zaposleni po stranačkoj podobnosti, pa ustvari uvelike zavise od tih malih, sitnih birokrata koji znaju sve.

Resorno ministarstvo za zaštitu potrošača u Hrvatskoj je Ministarstvo gospodarstva, što „prosječnom potrošaču“ insinuira da sukob interesa. Kako drugačije protumačiti da ministarstvo koje zastupa interese trgovaca i stvara im uvjete za što bolje poslovanje i potiče poduzetništvo, može brinuti o potrošačima. Takva politika u Hrvatskoj je potrošača od „regulatora tržišta“ kako je bio definiran početnim pravnim i zakonskim rješenjima o zaštiti potrošača, je najnovijom Nacionalnom strategijom zaštite potrošača doveden u poziciju „slabije strane na tržištu“. Ustvari ta definicija predstavlja omalovažavanje potrošača i stvara iracionalnu sliku o snazi pokreta za zaštitu potrošača.

Pretpostavka je da bi se stvari postavile na pravo mjesto da se po uzoru na Europsku komisiju kao resorno ministarstvo za zaštitu potrošača odredi Ministarstvo pravosuđa. Je li to moguće u Hrvatskim uvjetima? Naima, na inicijativu udruga za zaštitu potrošača u Ministarstvu gospodarstva, Odjel za zaštitu potrošača se preselio iz jedne Uprave u drugu, ali savršeno nikakvog boljitka nije bilo od toga, jer su jedni te isti ljudi samo preselili u drugi ured. Mijenjaju se ministri, pomoćnici ministara i voditelji uprava, zavisi od političke strukture na vlasti, ali ono koji provode politiku zaštite potrošača ostaju isti. Za očekivati je ako se i promijeni resorno ministarstvo za zaštitu potrošača, da će se djelatnici Službe(Odjela) za zaštitu potrošača samo preseliti u drugo ministarstvo, jer njih nitko ne može zamijeniti do mirovine.

Zbog takvog stanja je nerealno očekivati da će se nešto promijeniti mijenjanjem naziva ili resora. Nužno je za početak različiti da postoje dvije politike zaštite potrošača, koje bi u idealnim uvjetima trebalo što više približiti. Postoji vladina politika zaštite potrošača, koja je u zavisnosti o politike zaštite potrošača europske unije i politika zaštite potrošača pokreta za zaštitu potrošača tj. udruga, koji je kroz povijest i nastao kao pokret koji se bori protiv korupcije u Vladi. Tek zajedničko djelovanje moglo bi se profilirati u hrvatsku politiku zaštite potrošača, ali nikako da resorno ministarstvo uvjetuje rad udrugama, da ono ocjenjuje koliko i što radi koja udruga za zaštitu potrošača.

Ta spona može biti Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača, ali ne po sadašnjem rješenju kojim iako je to savjetodavno tijelo Vlade, ga je prisvojilo Ministarstvo gospodarstva, koje čak ne dozvoljava ta Vijeće ima svoj logo, nego je na dokumentima Vijeća, logo Ministarstva gospodarstva.

ROZP smatra, da osim promjene resornog ministarstva treba napraviti i veliki zaokret u samom odnosu i organizaciji civilnog sektora. Nužno je mijenjati sadašnja rješenja da udruge za zaštitu potrošača mogu imati svoje predstavnike u savjetodavnim tijelima javne vlasti, nego da se možebitno i zakonom naloži da tijela javne vlasti moraju imati svoje predstavnike u udrugama za zaštitu potrošača i da tako prenose politiku zaštite potrošača i zahtjeve potrošača u svoja tijela. Time bi se iskazao interes za probleme potrošača, a istovremeno bi se čuo glas potrošača.

U Hrvatskoj ne postoji vjerodostojno izvješće o stanju zaštite potrošača, jer su spomenute osobe u resornom ministarstvu inercijom pripremaju izvješće koje se temelji na izvješću i radu četiri savjetovališta ( 4 udruge) za zaštitu potrošača u Hrvatskoj koje financira Ministarstvo gospodarstva, a istovremeno je u Hrvatskoj registrirano 46 udruga za zaštitu potrošača.

Željko Tomašić

We use cookies to improve our website and your experience when using it. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. To find out more about the cookies we use and how to delete them, see our privacy policy.

  I accept cookies from this site.
EU Cookie Directive Module Information