Iako im piletina već na prvi pogled ne ulijeva povjerenje, preblijeda je, s ostacima perja, neskinutom vratnom kožom..., a kad je donesu doma, nerijetko i čudnog mirisa, kad je u pitanju cijena od 12,89 ili 13,99 kuna za kilogram, čini se, sve ograde potrošača padaju u vodu.

Dapače, na rinfuzi kakvom nas ovih dana mame neki trgovački lanci najčešće nema ni deklaracije ni bilo kakvih podataka o zemlji porijekla ili roku trajanja. No u nedostatku mjerodavnih inspekcija, slaba kupovna moć očito je prelak okidač da bi potrošači bojkotirali uvoz po dampinškim cijenama kakav na uređenijim tržištima sigurno ne bi prošao i šaka je u oko domaćoj peradarskoj industriji.

Naša piletina, a najviše panirani proizvodi veće dodane vrijednosti, desetljećima su na cijeni u Velikoj Britaniji, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Španjolskoj... Lani smo izvezli piletine i drugih peradarskih proizvoda u vrijednosti 269 milijuna kuna. 

No kad je u pitanju domaće tržište, na EU tržištu koje je, kad je riječ o pilećem mesu, neto izvoznik i neke članice plivaju u viškovima, Hrvatska je očito raj u kojem najlakše mogu “utopiti” svoju robu.

Iz Italije uvozimo pureće batke i zabatke, koji su u maloprodaji već za 12,79 kn/kg, s obzirom na to da Talijani uglavnom kupuju pureća prsa. Viškovima svježe piletine zatrpavaju nas pak Poljaci, koji su zbog hiperprodukcije u Europi skinuli s tronakraljeve piletine Nijemce i Francuze. U lanjskom uvozu teškom 353 mil. kuna ili 23 tisuće tona svih vrsta peradi, od koje je oko polovice namijenjeno preradi, oko 6000 tona ili oko 5 mil. poljskih pilića završilo je na hrvatskom grillu, u rinfuzi kao pileći bataci i zabatci s dijelom leđa...

Direktor Croatiastočara Branko Bobetić kaže kako je u prvih šest mjeseci ove godine uvezeno 15% više poljske piletine nego lani u istom razdoblju, pri čemu treba imati na umu da se upitan uvoz već na prvi pogled ne može mjeriti s domaćom piletinom jer na nisku cijenu uvozne utječe i način obrade, je li proizvedena prema najboljim proizvođačkim praksama i standardima, kako je uzgajana i hranjena...

Bobetić ne dvoji kako su domaći pilići i nutritivno vredniji i kvalitetniji, a na tržište dolaze samo 12 do 24 sata od klanja. Rok trajanja rasječene piletine, kakvu naši proizvođači uglavnom pakiraju na podlošku, u prosjeku je tjedan dana, svježih pilića tri-četiri dana, te se opravdano postavlja pitanje kad su uvozni pilići zaklani, koliko su putovali do RH, kako su skladišteni, transportirani... i utječe li na njihovu cijenu i činjenica da su možda i pred istekom roka trajanja.

Stručnjaci upozoravaju kako je opasno jesti piletinu već dan-dva nakon isteka roka trajanja. Pileće meso često se stavlja u vruću vodu nakon klanja kako bi se lakše očerupalo, što ubrzava rast bakterija.

Iz Vindije, koja je vlasnik Koke, kažu kako oni svoju konkurentnost temelje na kvaliteti, a ne na cijeni. Sustav sljedivosti od farme do stola omogućava im proizvodnju u skladu s potrebama i očekivanjima potrošača, a sigurnost njihovih proizvoda, zakonitost i kvalitetu garantira i više od 100.000 godišnjih kontrola u vlastitom mikrobiološkom i kemijskom laboratoriju.

Bobetić upozorava kako su Poljska ili Mađarska svojim peradarima davale i obilne subvencije, a Mađari, što će nam biti dodatan problem, od početka 2017. PDV na jaja i meso peradi spustit će na pet posto.

Može li se tako i tko je kriv za neravnopravnu utakmicu na hrvatskom tržištu, nismo dobili odgovor. Iz Ministarstva poljoprivrede. Odgovaraju tek da je za pružanje informacije o nepretpakiranoj hrani odgovoran onaj subjekt koji hranu nudi ili prodaje krajnjem potrošaču, inače podliježe prekršajnom progonu prema Zakonu o informiranju potrošača o hrani.

Emedjimurje

We use cookies to improve our website and your experience when using it. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. To find out more about the cookies we use and how to delete them, see our privacy policy.

  I accept cookies from this site.
EU Cookie Directive Module Information